Učiteljica Azemina Mustafičić svojim đacima za kraj četverogodišnjeg druženja poklonila pjesmicu

Mojoj djeci za kraj

Došla su mi djeca mala,
ni pričati dobro nisu baš sva znala.
Stidljivo u klupe sjeli
Svi bi rađe kući htjeli.

Učili smo brojke, slova, da se čita i da piše,
da se igra, crta pjeva i još puno i još više.
Učili smo dijelit’ radost, pa i tugu kada dođe.
Pružit ruku, utješiti, biti hrabri, biti vođe.

Veliki ste sada eto, nešto novo sad vas zove
Čekaju vas izazovi i pobjede neke nove.

Ja ću ostat tu u sjeni, kao podrška što vas gleda,
radovat’ se uspjesima, biti uz vas kad vam treba.

Categories: Vijesti